Španjolska: kraljevski par zasut blatom dok bijes zbog smrti koje su se mogle izbjeći ključa u Valenciji

Šest dana nakon katastrofalnih poplava u kojima je poginulo 214 ljudi, većinom u Valenciji, organiziran je službeni posjet državnog vrha najteže pogođenim područjima. Španjolski kralj Filip VI., njegova supruga kraljica Leticia, španjolski premijer Pedro Sanchez i predsjednik regije Valencia Carlos Mazón stigli su u Paiportu, predgrađe Valencije, gdje ih je dočekala skupina ogorčenih lokalnih stanovnika koji su ih gađali blatom i otjerali s mjesta događaja. Ovi neviđeni prizori bili su otvoren izraz klasnog bijesa koji se danima gomilao među stanovništvom.

[Source]

Španjolska monarhija oduvijek je smatrana posljednjom linijom obrane buržoaske države. Ta institucija u normalnim okolnostima nastoji ostaviti dojam neutralnosti, izdižući se iznad političkih struja te njeguje sliku bliskosti s narodom kako bi mogla poslužiti kao posljednji adut u kriznim trenucima. Ne mogu se sjetiti nijednog trenutka u novijoj povijesti u kojemu su kralj i kraljica javno i fizički napadnuti od strane bijesne gomile.

Stanovnici Paiporte vikali su "asesinos" ("ubojice") kraljevskom paru i političarima koji su ih pratili. Službeni posjet naglo je prekinut, a planovi državnih dužnosnika da posjete brdsko selo Chiva otkazani su. Lokalno stanovništvo pozdravilo je tu odluku uz povike "kukavice" dok su se policajci – koji nisu došli pomoći u sanaciji i čišćenju, nego samo štititi vlasti – povukli i ponovno ostavili ljude prepuštene same sebi. Što je uzrokovalo ovaj neviđeni izliv bijesa?

Od samog početka, u svijesti ljudi diljem Valencije i šire, postupno se oblikovala snažna ideja: ovo nije bila tek prirodna tragedija uzrokovana meteorološkim fenomenom. Mnogi životi mogli su biti spašeni.

Postoji cijeli niz čimbenika koji potvrđuju ovaj zaključak.

Što uzrokuje DANA oluje?

DANA (akronim na španjolskom za "izolirana depresija na visokoj nadmorskoj visini") koja je izazvala bujične poplave u utorak 29. listopada prilično je uobičajena pojava na mediteranskoj obali Španjolske u ovo doba godine. Topli i vlažni zrak koji dolazi s mora, zagrijan tijekom ljetnih mjeseci, sudara se s džepovima hladnog zraka na velikoj nadmorskoj visini, odvojenima od polarnog mlaznog strujanja. To dovodi do stvaranja stupaca kumulonimbus oblaka, visokih do 10 km, koji uzrokuju velike lokalizirane kišne oluje. Te oluje postaju statične, uhvaćene između istočnog vjetra Levante i planinskih lanaca koji se protežu paralelno s morem, što znači da kiša pada na istom području.

Kako globalno zatopljenje povećava prosječnu temperaturu Sredozemlja, te DANA oluje postaju sve silovitije. Ove godine, srednja temperatura površine mora u Sredozemnom moru dosegla je rekordnih 28,9 ºC 15. kolovoza.

Međutim, klimatske promjene bile su samo opći faktor u katastrofi 29. listopada. Postojao je čitav niz neposrednijih uzroka koji se mogu izravno pripisati regionalnoj vladi. Desna stranka PP (Narodna stranka) tradicionalno upravlja regijom, uz samo kratak period u kojem je široka lijeva koalicija pobijedila na izborima. Stranka je povezana s lokalnim građevinskim poduzetnicima uključenim u spekulacije s zemljištem i građevinama, kao i s masovnim turizmom. Područja koja su pod rizikom od poplava dugo su bila izgrađivana, gdje je profit bio važniji od drugih razmatranja. Godinama se ništa nije događalo, sve dok jednog dana nije došlo do katastrofe.

Jedna od prvih mjera koju je donijela sadašnja regionalna vlada pod vodstvom Carlosa Mazóna, kada je preuzela vlast u srpnju 2023., bilo je provođenje paketa mjera štednje i rezanja socijalne potrošnje, među kojima je bilo i raspuštanje Hitne službe Valencije, tijela osnovanog za koordinaciju hitnog odgovora.

Ignorirana upozorenja

Iako su vremenske prilike notorno nepredvidljive, moguće je s određenom točnošću predvidjeti gdje će se DANA pojaviti. Još 25. listopada AEMET (Španjolska meteorološka agencija) izdao je opće upozorenje za područje Valencije. Dana 28. listopada, uoči katastrofe, AEMET je izdao narančasto upozorenje za regiju, te crveno upozorenje, točno označivši lokalitete koji su najviše izloženi riziku od bujičnih poplava.

Regionalna vlada uglavnom je ignorirala upozorenja i kasnije tvrdila da AEMET nije izdao takva upozorenja. Međutim, postoje zapisi o AEMET-ovim biltenima, a sveučilište u Valenciji odlučilo je otkazati sve aktivnosti 29. listopada u skladu s upozorenjima.

Jasno je da je snažan čimbenik u stavu regionalne vlade bila zaštita kapitalističkog profita. Izdavanje uputa za zatvaranje radnih mjesta smanjilo bi prihode poslodavaca za taj dan.

Još gore. Oko podneva 29. listopada, dok su obilne kiše već pljuštale po gradovima i selima na brdovitom terenu, regionalni predsjednik Mazón izdao je izjavu u kojoj je tvrdio da će oluja najvjerojatnije oslabiti do 18 sati. Nisu izdane daljnje smjernice. Neka od tih sela zabilježila su preko 400 l/m² kiše, što je količina koja inače padne u cijeloj godini, a sada je pala u samo nekoliko sati. Video snimke već su kružile, prikazujući silovite bujice vode koje se slijevaju niz ulice u Chivi, Leturu (Albacete) i drugim gradovima, u nekim slučajevima dosežući visinu do drugog kata. Ne morate biti meteorolog da biste razumjeli da će sva ta voda krenuti prema moru, rušeći sve pred sobom.

Međutim, niže nizvodno, u gradovima Horta Sud, u južnim predgrađima Valencije, nije padala kiša, i većina je ljudi nastavila sa svojim svakodnevnim životima, nesvjesna onoga što dolazi.

Tek iza 20 sati regionalna vlada naposljetku je odlučila izdati upozorenje putem mobilnih telefona u cijeloj pokrajini, savjetujući ljude da ostanu kod kuće ili da se premjeste na uzvišenije područje. U tom trenutku, tisuće ljudi već su bile zarobljene u svojim domovima ili vozilima zbog bujične poplave dok su se vraćali s posla. Mnogi su primili upozorenje dok su im vozila već bila doslovno odnesena jačinom vode.

Profiti kapitalista ispred ljudskih života

Postoji nekoliko slučajeva radnika kojima je naređeno da ostanu na poslu i nije im dopušteno ranije napustiti radno mjesto. Neki su potom ostali zarobljeni u svojim radnim prostorima (u IKEA-i, tvornici Ford Almussafes, trgovačkom centru Bonaire, itd.). Drugi su nastradali od poplava dok su se vraćali kući, a mogli su biti spašeni da su ranije napustili posao. Nekoliko je radnika ostalo zarobljeno i utopilo se u supermarketu.

Vozila za kućnu dostavu lanca Mercadona, jednog od najvećih u zemlji, poslana su na teren, ali su završila zarobljena u vodi. Jednog vozača dostavnog vozila Mercadone morali su spašavati vatrogasci helikopterom jer je njegovo vozilo bilo potopljeno pod sve višom razinom vode. Snimke su emitirane i široko podijeljene na društvenim mrežama. Mercadonin logo na zelenom kombiju bio je prikriven kako bi se izbjegla neugodnost, ali svi su odmah prepoznali poznato zeleno vozilo.

Nekompetentnost vlade nije samo pitanje nesposobnosti već je dodatno potaknuta željom za očuvanjem profita. "Vaši profiti, naši mrtvi" slogan je ispisan širom regije nakon katastrofe, savršeno sažimajući situaciju.

Broj poginulih je šokantan – trenutno iznosi 214. Mnogi strahuju da je ovo samo vrh ledene sante. Ogromno podzemno parkiralište trgovačkog centra Bonaire, kapaciteta gotovo 2.000 automobila, još je uvijek potpuno pod vodom, a spasilačke ekipe nisu ga uspjele osloboditi. Donja razina ogromnog trgovačkog centra također je pod vodom. Radnici u Bonairu istaknuli su da im nije bilo dopušteno ranije napustiti radno mjesto dok su razine vode počele rasti, a stotine radnika i kupaca ostale su zarobljene preko noći. U kino-dvorani trgovačkog centra, uprava je radnicima bezosjećajno zabranila jesti hranu koja iz prodaje, čak i tijekom tragedije ovih razmjera, vođena nezasitnom žeđi za profitom.

Kako dani prolaze, mrtva tijela počela su se pojavljivati na obali, nošena silovitom snagom vode koja je došla s obronaka. U jednom je trenutku Barranco del Poyo – inače suh ili tek skroman potok – nosio četiri puta više vode nego rijeka Ebro.

Očekuje se da će konačni broj poginulih znatno porasti. Prema službenim podacima, oko 1.900 osoba prijavili su njihovi bližnji kao nestale. Nisu svi među njima mrtvi, a neki koji su pronađeni još uvijek nisu službeno evidentirani jer ne postoji centraliziran sustav prijave. Nažalost, mnogi možda nikada neće biti pronađeni.

Osim toga, dodajmo masovno uništenje domova i infrastrukture u regiji (ceste, željezničke pruge, električne vodove, vodovod, pločnike, telefonske linije itd.). Deseci tisuća ljudi izgubili su sve; njihove kuće potpuno su prekrivene blatom. Automobili nagomilani po ulicama dodatno otežavaju proces čišćenja.

Ometanje napora pomoći

Da stvar bude gora, regionalna vlada pod vodstvom Mazóna, kao i nacionalna vlada Socijalističke stranke na čelu sa Sánchezom, potpuno su uprskale napore spašavanja i čišćenja. U velikoj mjeri, to je dio sitničave političke kalkulacije oko toga koja će administracija (regionalna ili nacionalna) imati ovlasti za organizaciju pomoći ili će snositi krivnju za njezine nedostatke.

Korištenje vojske za spašavanje znatno je kasnilo. Vatrogasne postrojbe iz obližnjih pokrajina Valencije, Katalonije, Bilbaa pa čak i Francuske ponudile su svoje usluge, ali ih je regionalna vlada odbila, tvrdeći da imaju dovoljno resursa. Stanovnici pogođenih mjesta brzo su shvatili da to nije istina. U nekima od najteže pogođenih sela, šest dana nakon poplave, nije poslana teška mehanizacija. Neki vatrogasci javno su izrazili nezadovoljstvo. Konačno im je dopušteno da otputuju u Valenciju, četiri ili pet dana kasnije.

Cijela akcija pomoći je kaotična i nedostaje joj odgovarajuća koordinacija i središnje zapovjedništvo. Tijelo za koordinaciju koje uključuje nacionalnu vladu osnovano je od strane regionalne vlade tek pet dana nakon nesreće. Neki ljudi još uvijek nemaju pristup pitkoj vodi ili struji.

“Samo narod spašava narod”

Kao i u svakoj katastrofi, najbolje osobine ljudske prirode izašle su na vidjelo. Tisuće pripadnika radničke klase dobrovoljno su se uključile u pomoć, obuvši gumene čizme, uzevši kante i metle uputivši se prema pogođenim gradovima, spontano se organizirajući za pomoć u čišćenju. Izbacivali su blato iz kuća, uklanjali prepreke s ulica, isušivali podzemna parkirališta i podrume, te pružali vodu, hranu i osnovne potrepštine onima kojima je to bilo najpotrebnije.

Posebnu ulogu odigrali su lokalni llauradors-i (mali poljoprivrednici), koji su se kroz sindikat organizirali te mobilizirali svoje traktore i drugu opremu kako bi uklonili automobile i teže predmete s ulica, zadatak koji obični volonteri nisu mogli obaviti.

U međuvremenu, neki su bešćutni vlasnici poduzeća stvorili umjetnu nestašicu i podigli cijene. Klasna borba nije prestala, unatoč ogromnim gubicima.

Kako su vlasti regije reagirale na bujicu volontera? Prvo su im poručili da nisu potrebni. Još gore, tvrdili su da ometaju napore pomoći te ih nazivali preprekom!

Zatim su, suočeni s rastućim nezadovoljstvom, odlučili "organizirati" volontere. U subotu, 2. studenoga, pozvali su ih da se okupe u Gradu znanosti i umjetnosti u 7 ujutro. Odazvalo ih se između 10.000 i 15.000, no vlasti su uspjele osigurati prijevoz samo za ograničen broj njih. Neki su shvatili da ih se ne šalje u pogođene gradove kako bi pomogli susjedima, već u trgovački centar Bonaire. Odbili su, rekavši da nisu došli pomoći poduzećima nego radnim ljudima. Mnogi su proveli sate u autobusima, čekajući, da bi ih kasnije poslali kući, gubeći vrijeme.

U nedjelju, 3. studenoga, pod izlikom opasnosti od nove kiše, regionalna vlada odlučila je zabraniti volonterima pristup desetak gradova u Horta Sudu. Razljućeni, ali odlučni volonteri, tisućama su prkosili naredbi, našli alternativne puteve i nastavili s pružanjem pomoći.

Diljem Španjolske, u gradovima, radničkim četvrtima i manjim mjestima, ljudi i organizacije prikupljali su hranu, pelene i druge potrepštine kako bi ih dostavili u Valenciju.

Kapitalistička država bila je uglavnom odsutna, ili je stigla prekasno, i lokalno stanovništvo, te volonteri iz obližnjih gradova, preuzeli su na sebe ovaj ogromni napor spašavanja i čišćenja. Slogan koji sažima situaciju je “samo narod spašava narod” i postao je moto kojim su radničke organizacije koordinirale volontere.

Kao rezultat svega, rastao je bijes prema vlastima. Smatrani su odgovornima za mnoge smrti zbog nesposobnosti da pravovremeno izdaju upozorenje. Povrh toga, bili su nemarno nesposobni u organiziranju napora za pomoć.

Nekoliko lijevih organizacija i organizacija radničke klase pozvalo je na prosvjed 9. studenoga, zahtijevajući ostavku regionalnog predsjednika s jednim jasnim sloganom: “Mazón dimissió”.

Taj bijes kulminirao je kada je kapitalistička država odlučila poslati kraljevski par u pogođena područja radi foto-sesije. Čim su kralj i kraljica, španjolski premijer Sánchez i regionalni predsjednik Mazón stigli u Paiportu, okupljeni narod – prekriven blatom dok su radili na čišćenju – počeo ih je vrijeđati. Potom su bacali blato. “Ubojice”, “gdje ste bili”, “nitko nas nije upozorio”, vikao je razjareni narod. Jedan muškarac demonstrativno je ponudio svoju lopatu kralju Filipu VI, a zatim Sánchezu. Poruka je bila jasna: što vi ovdje radite?

“Uzmi lopatu, tebi ništa ne nedostaje,” ljutito je dobacila žena kraljici Leticiji. Jedan je mještanin konfrontirao kraljevski par: “Zbog vašeg dolaska teška oprema nije mogla ući danas, čime su napori odgođeni.” Mnogi su morali suspregnuti bijes pred kraljevima, dok su neki vikali: “Burboni pod giljotinu.”

U odvojenom incidentu, kada je vlasnik Mercadone, Juan Roig, došao u jedan od svojih supermarketa također radi fotografiranja, naljućeni kupci su ga osudili jer je poslao vozače dostavnih vozila usred poplava. “Sram vas bilo. Poslali ste radnike u smrt.”

Ovaj izliv bijesa nije odvojen od nedavnog porasta masovnih prosvjeda diljem Španjolske, osobito zbog masovnog turizma i problema s nekretninama, a oba su usko povezana. Neki su opisali ove prosvjede kao početak novog pokreta “15-M”, u referenci na pokret indignados iz 2011. godine.

Taj je pokret na kraju oslabljen i usmjeren u parlamentarnu politiku kroz uspon stranke Podemos. Stranka, koja je u početku predstavljala izazov cijelom režimu, postupno je ublažila svoj jezik i postala mlađi partner u koaliciji sa PSOE-om, upravljajući kapitalističkom krizom. Podemos je na kraju bez ceremonije izbačen iz vlade kada je PSOE procijenio da im više nisu potrebni kao lijevo pokriće za kapitalističku politiku.

Kapitalizam ubija. Moramo ubiti kapitalizam

Drugovi iz Revolucionarne komunističke organizacije, sekcije RCI-a u Španjolskoj, sudjeluju u volontiranju u Valenciji. Objavili su i članak i izjavu, ukazujući na glavne političke točke. Kako navode, ljudi nisu samo umrli; bili su ubijeni. Ubijeni jer u kapitalističkom sustavu privatni profit dolazi prije života ljudi.

Drugovi pozivaju na produbljivanje i jačanje spontanih organizacija volontera u kvartovske odbore, koji bi preuzeli odgovornost za distribuciju pomoći, organizaciju čišćenja, kontrolu javnog reda te kontrolu cijena i zaliha.

Također naglašavaju da trošak ove tragedije treba snositi vladajuća klasa, a ne radnici, kroz eksproprijaciju osiguravajućih društava i zahtjev da se pod radničkom kontrolom stavlja sva potrebna oprema za napore spašavanja i čišćenja. Svaka tvrtka koja traži javne subvencije trebala bi prvo otvoriti svoje knjige. Ako se pokaže da je potrebna pomoć, te bi tvrtke trebale biti preuzete u javno vlasništvo pod radničkom kontrolom.

Nema sumnje da će prosvjed 9. studenoga u Valenciji biti masovan. Prosvjedi solidarnosti zakazani su u Kataloniji i zasigurno će se održati diljem Španjolske. Ovaj pokret ima potencijal da barem sruši regionalnu vladu. No, izvan toga, jedini logičan zaključak iz spoznaje da kapitalizam ubija jest da čitav sustav mora biti srušen.